bmwbiker
May 15th, 2010, 09:37 AM
Ime Tomislava Merčepa se već od 1991. godine povlači po medijima u kontekstu iznimno brutalnih ratnih zločina koje su činili njegovi podređeni; štoviše, novine su već u nekoliko navrata objavljivale naslove poput ovoga: “Optužnica protiv Merčepa u rujnu 2006. godine”. No, od istrage, a kamoli od optužnice, dosad ništa
piše saša jadrijević tomas
Republika Hrvatska i vaše Državno odvjetništvo dobili su dovoljno dokaznog materijala da možete nastaviti istragu protiv Tomislava Merčepa - nedavno je to pred nekoliko hrvatskih novinara u zgradi Haaškog suda izjavio Bob Reid, zamjenik ravnatelja procesnog odjeljenja Haaškog suda.
“Slobodna” je Reida upitala o kakvim se dokazima radi, na što je iskusni istražitelj odgovorio da su tu iskazi svjedoka i brojni materijali prikupljeni tijekom istraga o zločinima djelatnika postrojbe kojom je u Domovinskom ratu zapovijedao Merčep, a koji su, zbog zatvaranja Haaškog suda, prepušteni Hrvatskoj na daljnu obradu.
Reid se nije htio upuštati u tumačenja o tome zašto konkretna istraga u Hrvatskoj o navodnoj odgovornosti Tomislava Merčepa nije pokrenuta. “Mi smo svoj posao kvalitetno obavili, ostatak posla je na Zagrebu”, odmjereno nam je, ali šaljući jasnu poruku, odgovorio Reid.
Ni o od optužnice
Ime Tomislava Merčepa se još od 1991. godine povlači po medijima u kontekstu činjenja iznimno brutalnih ratnih zločina od njegovih podređenih. Štoviše, novine su već u nekoliko navrata objavljivale naslove poput ovoga: “Optužnica protiv Merčepa u rujnu 2006. godine”. No, od istrage, a kamoli od optužnice, dosad ništa. Sve se zadržalo na takozvanim predistražnim radnjama.
Od toga se, potvrđeno nam je i u Odvjetništvu, nije pomaknulo. Isto tako tvrde i da nisu odustali od predmeta. No, pravosuđe je ipak u nečemu urgentno postupalo: u isplati odšteta Merčepu zbog kojejakvih duševnih boli i povrede časti i ugleda što su (mu) ih počinili novinari i izdavači koji su se u ta nesretna vremena usudili pisati o mračnoj Hrvatskoj i na taj način spašavali živote srpskoj djeci i odraslima koji su živjeli u Zagrebu, a otimani su iz kuća i likvidirani na Pakračkoj poljani (tjednik “Feral Tribune” objavio je svojevremeno veliki tekst s kratkim ali vrlo ilustrativnim naslovom: “Pakračka koljana”).
Iako svi ponavljaju da je Merčep “nevin dok mu se ne dokaže krivnja”, ipak ga je jedna kazna stigla: svjedoci, mediji i nevladine udruge nisu ga, za sada, strpali u zatvor, ali su mu bitno narušili društvenu poziciju.
Duško Ljuština, čelni čovjek Bandićeve predsjedničke kampanje, problijedio je kada je vidio da na press-konferenciji, nekoliko dana prije izbora, Milanu društvo pravi baš Merčep; branitelja Merčepa predsjednik Josipović je pozvao na primanje, a zatim se predomisilo i zapovjedio da ga ne puste u dvoranu; Uprava Deutche Telekoma, pisalo se, nije dopustila da Merčep više bude u Nadzornom odboru. Koji apsurd: svi govore da je čovjek nevin, HDZ-ovci ga i dalje brane, ali istodobno i bježe od njega.
Od jedinice do petice
Protiv Merčepa su podizane optužnice zbog gospodarskog kriminala i prijetnja, neke od optužbi su pale, ali je i nepravomoćno osuđen za prijetnje. Naime, nije mu se svidjelo da nastavnica zaključuje jedinicu njegovu sinu. Pa se jedinica mekim čudom pretvorila u peticu. Merčep je u pravu kada tvrdi da njemu nitko nije rekao da je pod istragom, niti da se sprema optužnica.
No, postoje pravomoćne presude za ubojstva iz obijesti koja su činili pripadnici njegove postrojbe: Munib Suljić, Siniša Rimac, Igor Mikola i drugi... Padaju svi oko njega, ali ne i ON. ON je ostao nedodirljiv, iako je Haaški sud poslao tisuće stranica potanko opisanih zločina tijekom rata koje su činile jedinice pod njegovim zapovjedništvom.
ON je, tvrde svjedoci, tvrdi CIA u otpečaćenom izvješću, tvrde nevladine udruge, tvrde haaški istražitelji - znao za neke od najtežih i najkravijih epizoda u Domovinskom ratu, ali je uživao, kažu, zaštitu. Tuđman ga je volio i osigurao mu saborski mandat, a ON je sam, u emisiji “Nedjeljom u 2”, izjavio kako mu je jedan od šefova bio i Vladimir Šeks. Isto je, podsjetimo se, tvrdio i Branimir Glavaš.
- On je zločinac, to je jasno, i vrijeme je da ide u zatvor. Nije mi jasno kako su pali svi oko njega, ali ne i on. Očito je i dalje zaštićen kako ne bi propjevao i druge umiješao u svinjarije koje su radili tijekom Domovinskog rata - kaže poznati novinar Denis Kuljiš, koji je među prvima pisao o zločinima “merčepovaca”. Kuljiša su, kaže, nakon što je objavio seriju članaka o zvjerstvima pripadnika postrojbe kojom je zapovijedao Merčep, ispitali i haaški istražitelji.
- Ivan Jarnjak se, u to sam se sam uvjerio, jako bojao Merčepa, zato i nije mogao ništa poduzeti. Ali sjećam se da ga se jedino nije bojao Vladimir Faber - kaže Kuljiš, koji se u svojim knjigama i novinskim člancima često bavi Merčepom: - U Pakračkoj je poljani držao svoj mali koncentracioni logor gdje su likvidirali Srbe nakon torture, bičevanja električnim kabelima i mučenja elektrošokovima, na zvjerskim sadističkim seansama što otkrivaju patološku prirodu počinitelja.
Logor je imao dvojaku funkciju: “vojno-političku”, za zastrašivanje i protjerivanje nepoćudnog stanovništva, te “privatno-poduzetničku”, kao gnijezdo bande kriminalaca koji su ljude otimali radi iznude, pljačke ili nastranog iživljavanja. Etničko čišćenje i reket u pakračkom kraju, odakle je rodom predsjednica hrvatske Vlade, organizirao je, dakle, dužnosnik Tuđmanove vlasti.
Eskadron smrti okupio je među sitnim kriminalcima po Zagorju i Zagrebu podministrov “poručnik” Munib Suljić. Bili su tu Stipe Manđarelo, vlasnik cirkusa i luna-parka, inače stari policijski doušnik, te mladi Siniša Rimac, koji će se poslije pročuti po nečuvenim zlodjelima. Suljić ih je doveo u bazu na Zagrebačkom velesajmu, gdje su se tada motali svakovrsni likovi.
Merčepova skupina navodno je po narudžbi izvršila ubojstvo mesarskog prekupca Milana Zeca. Zec je bio predratni veletrgovac. Skupina koju su predvodili Suljić i Rimac upala je noću u Zečevu kuću, pa njega, njegovu ženu i dvanaestogodišnju kćer Aleksandru odvukla na Sljeme, gdje su ih pobili hicima iz automatskog oružja.
Djevojčicu je ubio Rimac. Zločin je imao velik odjek u štampi, čak i u to surovo ratno doba. Policija je ekspeditivno provela istragu te začas otkrila počinitelje. Sve su ih osim Merčepa bacili u haps, a Manđarelo je uredno propjevao i zamjenik državnog javnog odvjetnika, Anto Nobilo, sačinio je debelu optužnicu.
No, državni odvjetnik Vladimir Šeks odredio je da se uhićeni puste, jer su iskaz s priznanjem dali bez prisutnosti advokata - potanko je opisao Kuljiš te događaje, navodeći da su u Gospiću merčepovci igrali samo drugorazrednu ulogu, “jer je tu stvari vodio drugi hadezeovski tim na čelu s Tihomirom Oreškovićem te Mirkom Norcem”.
http://www.slobodnadalmacija.hr/Spektar/tabid/94/articleType/ArticleView/articleId/102581/Default.aspx
i sad tu hrpa lažiju i obmana protiv Merćepa....a čovjek nema ništa s tim...nego guba želi naći žrtveno janje...a eto ovog su namjestili....
piše saša jadrijević tomas
Republika Hrvatska i vaše Državno odvjetništvo dobili su dovoljno dokaznog materijala da možete nastaviti istragu protiv Tomislava Merčepa - nedavno je to pred nekoliko hrvatskih novinara u zgradi Haaškog suda izjavio Bob Reid, zamjenik ravnatelja procesnog odjeljenja Haaškog suda.
“Slobodna” je Reida upitala o kakvim se dokazima radi, na što je iskusni istražitelj odgovorio da su tu iskazi svjedoka i brojni materijali prikupljeni tijekom istraga o zločinima djelatnika postrojbe kojom je u Domovinskom ratu zapovijedao Merčep, a koji su, zbog zatvaranja Haaškog suda, prepušteni Hrvatskoj na daljnu obradu.
Reid se nije htio upuštati u tumačenja o tome zašto konkretna istraga u Hrvatskoj o navodnoj odgovornosti Tomislava Merčepa nije pokrenuta. “Mi smo svoj posao kvalitetno obavili, ostatak posla je na Zagrebu”, odmjereno nam je, ali šaljući jasnu poruku, odgovorio Reid.
Ni o od optužnice
Ime Tomislava Merčepa se još od 1991. godine povlači po medijima u kontekstu činjenja iznimno brutalnih ratnih zločina od njegovih podređenih. Štoviše, novine su već u nekoliko navrata objavljivale naslove poput ovoga: “Optužnica protiv Merčepa u rujnu 2006. godine”. No, od istrage, a kamoli od optužnice, dosad ništa. Sve se zadržalo na takozvanim predistražnim radnjama.
Od toga se, potvrđeno nam je i u Odvjetništvu, nije pomaknulo. Isto tako tvrde i da nisu odustali od predmeta. No, pravosuđe je ipak u nečemu urgentno postupalo: u isplati odšteta Merčepu zbog kojejakvih duševnih boli i povrede časti i ugleda što su (mu) ih počinili novinari i izdavači koji su se u ta nesretna vremena usudili pisati o mračnoj Hrvatskoj i na taj način spašavali živote srpskoj djeci i odraslima koji su živjeli u Zagrebu, a otimani su iz kuća i likvidirani na Pakračkoj poljani (tjednik “Feral Tribune” objavio je svojevremeno veliki tekst s kratkim ali vrlo ilustrativnim naslovom: “Pakračka koljana”).
Iako svi ponavljaju da je Merčep “nevin dok mu se ne dokaže krivnja”, ipak ga je jedna kazna stigla: svjedoci, mediji i nevladine udruge nisu ga, za sada, strpali u zatvor, ali su mu bitno narušili društvenu poziciju.
Duško Ljuština, čelni čovjek Bandićeve predsjedničke kampanje, problijedio je kada je vidio da na press-konferenciji, nekoliko dana prije izbora, Milanu društvo pravi baš Merčep; branitelja Merčepa predsjednik Josipović je pozvao na primanje, a zatim se predomisilo i zapovjedio da ga ne puste u dvoranu; Uprava Deutche Telekoma, pisalo se, nije dopustila da Merčep više bude u Nadzornom odboru. Koji apsurd: svi govore da je čovjek nevin, HDZ-ovci ga i dalje brane, ali istodobno i bježe od njega.
Od jedinice do petice
Protiv Merčepa su podizane optužnice zbog gospodarskog kriminala i prijetnja, neke od optužbi su pale, ali je i nepravomoćno osuđen za prijetnje. Naime, nije mu se svidjelo da nastavnica zaključuje jedinicu njegovu sinu. Pa se jedinica mekim čudom pretvorila u peticu. Merčep je u pravu kada tvrdi da njemu nitko nije rekao da je pod istragom, niti da se sprema optužnica.
No, postoje pravomoćne presude za ubojstva iz obijesti koja su činili pripadnici njegove postrojbe: Munib Suljić, Siniša Rimac, Igor Mikola i drugi... Padaju svi oko njega, ali ne i ON. ON je ostao nedodirljiv, iako je Haaški sud poslao tisuće stranica potanko opisanih zločina tijekom rata koje su činile jedinice pod njegovim zapovjedništvom.
ON je, tvrde svjedoci, tvrdi CIA u otpečaćenom izvješću, tvrde nevladine udruge, tvrde haaški istražitelji - znao za neke od najtežih i najkravijih epizoda u Domovinskom ratu, ali je uživao, kažu, zaštitu. Tuđman ga je volio i osigurao mu saborski mandat, a ON je sam, u emisiji “Nedjeljom u 2”, izjavio kako mu je jedan od šefova bio i Vladimir Šeks. Isto je, podsjetimo se, tvrdio i Branimir Glavaš.
- On je zločinac, to je jasno, i vrijeme je da ide u zatvor. Nije mi jasno kako su pali svi oko njega, ali ne i on. Očito je i dalje zaštićen kako ne bi propjevao i druge umiješao u svinjarije koje su radili tijekom Domovinskog rata - kaže poznati novinar Denis Kuljiš, koji je među prvima pisao o zločinima “merčepovaca”. Kuljiša su, kaže, nakon što je objavio seriju članaka o zvjerstvima pripadnika postrojbe kojom je zapovijedao Merčep, ispitali i haaški istražitelji.
- Ivan Jarnjak se, u to sam se sam uvjerio, jako bojao Merčepa, zato i nije mogao ništa poduzeti. Ali sjećam se da ga se jedino nije bojao Vladimir Faber - kaže Kuljiš, koji se u svojim knjigama i novinskim člancima često bavi Merčepom: - U Pakračkoj je poljani držao svoj mali koncentracioni logor gdje su likvidirali Srbe nakon torture, bičevanja električnim kabelima i mučenja elektrošokovima, na zvjerskim sadističkim seansama što otkrivaju patološku prirodu počinitelja.
Logor je imao dvojaku funkciju: “vojno-političku”, za zastrašivanje i protjerivanje nepoćudnog stanovništva, te “privatno-poduzetničku”, kao gnijezdo bande kriminalaca koji su ljude otimali radi iznude, pljačke ili nastranog iživljavanja. Etničko čišćenje i reket u pakračkom kraju, odakle je rodom predsjednica hrvatske Vlade, organizirao je, dakle, dužnosnik Tuđmanove vlasti.
Eskadron smrti okupio je među sitnim kriminalcima po Zagorju i Zagrebu podministrov “poručnik” Munib Suljić. Bili su tu Stipe Manđarelo, vlasnik cirkusa i luna-parka, inače stari policijski doušnik, te mladi Siniša Rimac, koji će se poslije pročuti po nečuvenim zlodjelima. Suljić ih je doveo u bazu na Zagrebačkom velesajmu, gdje su se tada motali svakovrsni likovi.
Merčepova skupina navodno je po narudžbi izvršila ubojstvo mesarskog prekupca Milana Zeca. Zec je bio predratni veletrgovac. Skupina koju su predvodili Suljić i Rimac upala je noću u Zečevu kuću, pa njega, njegovu ženu i dvanaestogodišnju kćer Aleksandru odvukla na Sljeme, gdje su ih pobili hicima iz automatskog oružja.
Djevojčicu je ubio Rimac. Zločin je imao velik odjek u štampi, čak i u to surovo ratno doba. Policija je ekspeditivno provela istragu te začas otkrila počinitelje. Sve su ih osim Merčepa bacili u haps, a Manđarelo je uredno propjevao i zamjenik državnog javnog odvjetnika, Anto Nobilo, sačinio je debelu optužnicu.
No, državni odvjetnik Vladimir Šeks odredio je da se uhićeni puste, jer su iskaz s priznanjem dali bez prisutnosti advokata - potanko je opisao Kuljiš te događaje, navodeći da su u Gospiću merčepovci igrali samo drugorazrednu ulogu, “jer je tu stvari vodio drugi hadezeovski tim na čelu s Tihomirom Oreškovićem te Mirkom Norcem”.
http://www.slobodnadalmacija.hr/Spektar/tabid/94/articleType/ArticleView/articleId/102581/Default.aspx
i sad tu hrpa lažiju i obmana protiv Merćepa....a čovjek nema ništa s tim...nego guba želi naći žrtveno janje...a eto ovog su namjestili....